O nama

U Kući krčkog pršuta gosti će moći uživo vidjeti dijelove proizvodnje ove gastro delicije, saznati sve o načinu proizvodnje i posebnostima krčkog pršuta, moći će kušati i naravno kupiti proizvod upravo na mjestu gdje on i nastaje.

Proizvodni je dio opremljen najsuvremenijim tehnološkim rješenjima ali i sustavima koji nam, kad god je to moguće, prigodom sušenja omogućavaju »korištenje« blagodati naše krčke bure. Organizirani razgledi koje s partnerima iz turističke privrede tek kanimo početi provoditi u djelo, organizirat će se na način da posjetitelji, zbog strogih higijenskih pravila, neće ulaziti u tehnološki dio objekta ali će im istovremeno sve biti vidljivo i prezentirano kroz staklene zidove i podove kojima smo opremili kompleks.

Izgradnjom i opremanjem ovog modernog proizvodnog pogona stvorili smo uvjete koji će nam s vremenom omogućiti upeterostručivanje količine proizvedenog krčkog pršuta – delicije koja je ne tako davno zahvaljujući mojoj ali i inicijativi nadležnih gradskih i županijskih institucija dobila markicu zaštite njegova zemljopisnog podrijetla. Projekt koji razvijan već punih pet godina sad je napokon došao svome sretnom kraju a otvaranjem proizvodnog pogona, jednako kao i kušaone te pratećih ugostiteljskih sadržaja smještenih u mojoj Kući krčkog pršuta, stvaraju se uvjeti još boljeg i atraktivnijeg načina prezetiranja samog pršuta, ali i predstavljanja načina i svih faza njegove proizvodnje.

Krčki je pršutar u svom sve hvaljenijem proizvodu stvorio zanimljiv spoj dviju »pršutarskih škola«. Dok je dalmatinski pršut u pravilu obrađen s kožom i dimljen, a istarski sušen i obrađen bez kože, krčki je pršut spoj tih dvaju različitih načina obrade. Posebnim ga čini to što ga za razliku od Dalmatinaca ne dimimo, već sušimo, ali i to što ga za razliku od Istrana obrađujemo s kožom, kaže Žužić.Vjekoslav Žužić, mesar, legalni je proizvođač pršuta, te kao takav nastavlja nizati svoje uspjehe i promovirati kvalitetu krčkog pršuta.

Povijest:
Tradicionalni način proizvodnje Krčkog pršuta spominjao je početkom XX. stoljeća lokalni poučno-gospodarski list „Pučki prijatelj“, a stari recept za preradu svinjskog buta pronađen je i u jednoj od bilježnica s receptima koju su sačuvali fratri.

U konkretnom slučaju Mesnice marketa Žužić, radilo se o obiteljskom naslijeđu. U konačnoj registraciji pomogao je zavjet koji su zabilježili pedantni franjevci u svojoj ekonomiji u samostanu na otočiću Košljunu. U njoj je zabilježeno da je obitelji Žužić iz mjesta Vrh pokraj grada Krka donosila po pršut svake godine kada svinje na obiteljskom imanju nisu poboljevale.

Iskaz gvardijana Franjevačkog samostana Navještenja Marijina Košljun (Punat) fra Klementa Sršen, Košljun, 16. lipnja 2010.:

Iz kazivanja braće franjevaca poznato mi je da je gospodin Stjepan Žućić (djed Vjekoslava Žužića – vlasnika Marketa – mesnice «Žužić») od ranih ’20-ih do kasnih ’70-tih godina prošlog stoljeća redovito,jednom godišnje donosio u naš samostan jedan krčki pršut.

Naime, gospodinu Žužiću su početkom ’20-tih godina prošlog stoljeća često ugibale svinje (nije mi poznato od koje bolesti) te se zavjetovao na čast Svetog Antona da će, prestane li ugibanje, svake godine, dok bude uzgajao svinje, odnijeti jedan krčki pršut fratrima u franjevački samostan na Košljunu.

Tijekom ’60-tih u pratnji gospodina Žužića u samostan je dolazio i njegov unuk, također Stjepan Žužić koji se zbližio s redovnicima te tako i sam postao franjevac koji danas živi u ovom samostanu.